Od tehnologije do uključivosti: kako digitalni alati čine čitanje dostupnim svima

sij 7, 2026

Written by Yelo

Digitalne inovacije mijenjaju način na koji čitamo i kome je čitanje dostupno. Pristupačnost više nije naknadna misao, nego kreativna osnova uključivosti u nakladništvu.

Čitanje je oduvijek bilo put prema mašti, znanju i empatiji. No za mnoge ono i dalje predstavlja izazov, a ne užitak. Digitalna transformacija mijenja tu stvarnost, preoblikujući ne samo način na koji se knjige stvaraju i dijele, nego i kome je omogućeno da ih doživi.

Pristupačnost kao kreativno načelo

Dugi niz godina pristupačnost se promatrala ponajprije kao tehnički ili pravni zahtjev, nešto što se dodaje na kraju izdavačkog procesa. Danas se ta percepcija mijenja. Pristupačnost se sve više shvaća kao kreativno načelo koje od samog početka oblikuje dizajn, pripovijedanje i korisničko iskustvo.

Pristupačno nakladništvo znači razmišljanje o različitim načinima percepcije: o čitateljima koji vide, slušaju ili uče na drugačije načine. Radi se o stvaranju formata koji se prilagođava korisnicima, umjesto da se očekuje da se oni prilagođavaju formatima. To uključuje vizualnu, kognitivnu i jezičnu pristupačnost, ali prije svega promjenu pristupa, umjesto pukog ispunjavanja propisa, u središte se stavlja stvarno razumijevanje potreba čitatelja.

Snaga digitalnih alata

Digitalni alati i obrazovni resursi imaju ključnu ulogu u pomaganju nakladnicima da primijene standarde pristupačnosti i unaprijede razumijevanje inkluzivnog dizajna u svakodnevnoj praksi.

Tehnologija otvara nove načine za stvaranje pristupačnih knjiga i medija. Alati koji su nekoć služili praktičnosti danas otvaraju vrata uključivanju. Čitanje naglas (text-to-speech), prilagodljiva tipografija, interaktivne e-knjige, glasovno upravljanje i AI-alati za pojednostavljivanje jezika samo su neki primjeri kako čitanje postaje personalizirano i bez prepreka.

Ovaj digitalni pomak ne događa se izolirano. Diljem Europe pristupačnost u nakladništvu usmjerena je ključnim zakonodavnim okvirima kao što su Europski akt o pristupačnosti (Direktiva (EU) 2019/882) i Direktiva (EU) 2016/2102 o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija. Ove politike postavljaju jasna očekivanja u pogledu uključivog dizajna i digitalne pristupačnosti osiguravajući da knjige, e-publikacije i čitalačke platforme slijede univerzalne standarde kao što su Smjernice za pristupačnost web sadržaja (WCAG 2.1 — međunarodni referentni standard za digitalnu pristupačnost, formalno uključen u EU zakonodavstvo kroz EN 301 549 i Europski akt o pristupačnosti).

Za nakladnički sektor ti okviri predstavljaju i izazov i inspiraciju: potiču tehničku usklađenost, ali i pozivaju na kreativno promišljanje pristupačnosti kao dio kulture.

Digitalna pristupačnost ima ključnu ulogu i u podršci čitateljima s intelektualnim teškoćama i teškoćama u učenju. Za ove čitatelje tehnologija može pojednostaviti jezik, pružiti vizualno i zvučno usmjeravanje te omogućiti strukturirano praćenje priče korak po korak. Prilagodbe prema načelima lakog čitanja (Easy-to-Read), glasovne naracije i interaktivni signali pomažu da čitanje postane smisleno i ugodno iskustvo. Na taj način digitalni alati ne samo da čine sadržaj dostupnim, nego čitanje čine emocionalno uključivim.

Digitalni alati potiču i autonomiju. Korisnici mogu birati brzinom kojom se tekst čita naglas, prelaziti između slušanja i čitanja ili prilagođavati fontove i boje radi bolje vidljivosti. Pristupačnost postaje personalizacija odnosno pravo korisnika da odluči kako želi čitati.

Ti alati šire čitanje izvan stranica knjige, pretvarajući ga u multisenzorno iskustvo koje spaja zvuk, pokret i interakciju. Za čitatelje s vizualnim, kognitivnim ili teškoćama u učenju, digitalno čitanje nije samo praktično, već ono donosi veću samostalnost.

Dizajn i suradnja za uključivost

Dobar dizajn nenametljivo uklanja prepreke; loš dizajn ih pojačava. Pristupačno nakladništvo prihvaća ideju univerzalnog dizajna, a to je stvaranja za sve od početka, umjesto dodavanja posebnih prilagodbi kasnije. To znači pojednostavljivanje izgleda, osiguravanje čitljivosti i integraciju višesenzorne povratne informacije, uz očuvanje estetske kvalitete.

Stvaranje pristupačnog digitalnog sadržaja zahtijeva suradnju. Pisci, dizajneri, programeri i čitatelji moraju zajedno raditi kako bi pristupačnost bila ne samo tehnička, već i kulturna i emocionalna. Prava uključenost nastaje kada su korisnici dio kreativnog procesa, kada se pristupačnost sukreira, a ne nameće.

Osim toga, kontinuirana edukacija i podrška izdavačima ključni su kako bi im se pomoglo u primjeni europskih standarda pristupačnosti u praksi, čime se osigurava da se načela uključivosti dosljedno ugrađuju u cijeli izdavački proces.

Emocionalna dimenzija pristupačnosti

Čitanje nije samo dekodiranje riječi; ono je emocija, ritam i povezanost. Pristupačnost mora uvažavati i tu emocionalnu dimenziju. Zvuk, tempo i atmosfera jednako su važni kao i jasnoća. Digitalno pripovijedanje omogućuje spajanje tih elemenata u poticajna i inkluzivna iskustva koja ne podsjećaju korisnike na njihove prepreke, već ističu njihovo sudjelovanje.

Pristupačnost bi, u tom smislu, trebala biti nevidljiva. Kada tehnologija radi besprijekorno, ona nenametljivo prati proces čitanja, omogućujući da u središtu ostane zadovoljstvo razumijevanja i mašte.

Usmjereni prema budućnosti

Edukacija i podrška nakladnicima i kulturnim profesionalcima u primjeni načela pristupačnosti EU-a u svakodnevnom radu bit će ključni za dugoročni učinak. Povezivanje politika i prakse osigurava da pristupačnost nije samo obaveza, nego zajednička kulturna vrijednost.

Provedba Europskog akta o pristupačnosti, koji u potpunosti stupa na snagu 2025. godine, predstavlja prekretnicu za nakladnički sektor. Akt uspostavlja zajednički standard pristupačnosti u Europskoj uniji, osiguravajući da čitatelji s invaliditetom mogu koristiti e-knjige, digitalne platforme i kulturne sadržaje pod jednakim uvjetima kao i svi drugi.

Uz ove okvire, EU primjenjuje i standard EN 301 549, koji propisuje detaljne tehničke zahtjeve za pristupačnost ICT proizvoda i usluga, usklađene sa Smjernicama za pristupačnost web sadržaja (WCAG 2.1). Zajedno, ovi zakoni — Europski akt o pristupačnosti (2019/882), Direktiva o pristupačnosti weba (2016/2102) i EN 301 549 — čine sveobuhvatnu osnovu za inkluzivno digitalno nakladništvo i stvaranje materijala za lako čitanje diljem Europe.

Kako ovi okviri stupaju na snagu, izazov za nakladnike neće biti samo usklađenost s propisima, nego i njihovo nadilaženje, odnosno prepoznavanje pristupačnosti kao kreativne prilike za povezivanje sa širom publikom i jačanje uključivosti kroz dizajn.

Budućnost pristupačnog čitanja bit će hibridna, spajajući fizičke i digitalne formate. Umjetna inteligencija pomagat će u prilagodbi tekstova, dok će imerzivni mediji dodavati nove senzorne dimenzije pripovijedanju. No tehnologija mora ostati vođena etikom i empatijom. Algoritmi mogu pojednostaviti jezik, ali samo ljudska kreativnost može sačuvati značenje.

Pristupačno nakladništvo nije zasebna kategorija literature. Ono je kulturni pokret koji preispituje način na koji razmišljamo o čitateljima, pričama i sudjelovanju.

Tehnologija pruža alate. Uključivost im daje svrhu.
Zajedno, čine čitanje uistinu otvorenim za sve.

Reference i poveznice na EU zakonodavstvo